IN MEMORIAM
ВЕСОВИЋ ДРАГАН - ВЕСА 1947 - 2021 У договору са породицом, а због пандемије Корона вируса, комеморација се неће одржати. Сахрана ће се одржати у понедељак, 04.01.2021 г. у 12:00 ч. - гробље Бозман Крагујевац. Саопштење ЖОК СМЕЧ 5 Крагујевац "Поштовани спортски пријатељи, ОК Смеч 5 вас са жаљењем обавештава да је после краће болести преминуо дугогодишњи одбојкашки радник Драган Весовић-Веса, отац, супруг, деда, пре свега диван човек. Крагујевачка спортска, пре свега одбојкашка јавност је изгубила много али сећање на његов живот и дело ће заувек остати у свим искреним спортским срцима. Нека му је лака земља и вечно сећање а породици најискреније саучешће." Био је активан играч ОК РАДНИЧКИ Крагујевац у периоду од 1964 до 1981 године. После завршетка дуге и успешне каријере, обављао је више функција у свом матичном клубу, Био је тренер, директор и најдуже технички секретар све до 2009 год. По оснивању ЖОК СМЕЧ 5 Крагујевац, а на молбу Дејана Брђовића, "прелази" у новооснован клуб, и тамо успешно обавља послове секретара клуба све до сада. Велики спортски радник, диван човек кога су сви волели, остаће заувек у срцима свих искрених пре свега одбојкашких заљубљеника јер је том спорту посветио и дао много. Остаје велика празнина због губитка нашег Весе. |
Bivši odbojkaši i sportski radnici OK RADNIČKI (VETERANI) se opraštaju od Dragana Vesovića - Vese tekstom koji je potpisao Milan Vesković, bivši odbojkaš:
"Jednom sam napisao, da je Vesa, jedan od onih, na koje se prvo pomisli, kada se govori o odbojci u Kragujevcu.
Naravno, bilo je I starijih I možda boljih igrača, ali se on na neki način pozicionirao među te poznatije.
Kasnije je nesebično davao čitavog sebe kroz rad u klubovima, u kojima je obavljao razne poslove.
Čitav život u sportu.
Na žalost, od juče Dragan Vesović - Vesa više nije sa nama...
Nema više, tog mirnog, a vedrog, veselog, nasmejanog, dobronamernog, dobrog čoveka, koji je znao sa svima da se našali, da odvoji vreme za kaficu, ili pivo, da porazgovara, da posavetuje, da brine o svemu što treba u jednom klubu...
Svi odbojkaši starijih generacija, a kasnije i mnogo mlađi, imali su u njemu iskrenog i dobrog prijatelja, pored koga je dobra atmosfera bila uobičajena i nenametljiva.
Palida (naše interno oslovljavanje), je to radio na svoj način
Tek će se osetiti njegov odlazak.
Iskreno mi je žao i tužan sam, jer je on jedan od onih koji je bio prisutan u mom odbojkaškom životu, od samog početka, kada sam prvi put došao na trening, maltene kao dete i koji se prema meni, iako već tada neko i nešto u odbojci, postavio kao sebi ravnom uz dobrodošlicu punu osmeha i dobronamernih saveta, a posebno kasnije i kao moj trener.
Puno puta su nas, u novinskim izveštajima sa utakmica mešali zbog jednog slova razlike u prezimenu. Često, u moju korist....
Žao mi je, što nisam mnogo više vremena proveo u društvu sa njim, jer je uvek bilo uz puno šale, smeha i uz iskren odnos, ali me je život vodio na neke druge strane.
Znam ja, Veso, da ćeš ti vrlo brzo da se snađeš i da se organizuješ gore, da nabaviš i mrežu... i stubove... i sajle... i antene... i „Mikase“... i zapisnik,... i brojeve za rezervne igrače... i sudijske zastavice i..... ne može kod tebe ništa da fali.
I onako polako stižu i ostali..... Ne žuri, ali polako pripremaj registracije....zdravstveni kartoni ne trebaju. Uštedećeš kintu, kako si uvek i vodio računa.
Putuj dragi moj druže...ostaće puno nas koji će, sa poštovanjem i ljubavlju, pričati i prisećati se mnogih utakmica, događaja i anegdota sa tobom.
Porodici izjavljujem najiskrenije saučešće, a tebi Veso, neka je večna slava i hvala dragi druže moj i neka ti je laka zemlja !"
"Jednom sam napisao, da je Vesa, jedan od onih, na koje se prvo pomisli, kada se govori o odbojci u Kragujevcu.
Naravno, bilo je I starijih I možda boljih igrača, ali se on na neki način pozicionirao među te poznatije.
Kasnije je nesebično davao čitavog sebe kroz rad u klubovima, u kojima je obavljao razne poslove.
Čitav život u sportu.
Na žalost, od juče Dragan Vesović - Vesa više nije sa nama...
Nema više, tog mirnog, a vedrog, veselog, nasmejanog, dobronamernog, dobrog čoveka, koji je znao sa svima da se našali, da odvoji vreme za kaficu, ili pivo, da porazgovara, da posavetuje, da brine o svemu što treba u jednom klubu...
Svi odbojkaši starijih generacija, a kasnije i mnogo mlađi, imali su u njemu iskrenog i dobrog prijatelja, pored koga je dobra atmosfera bila uobičajena i nenametljiva.
Palida (naše interno oslovljavanje), je to radio na svoj način
Tek će se osetiti njegov odlazak.
Iskreno mi je žao i tužan sam, jer je on jedan od onih koji je bio prisutan u mom odbojkaškom životu, od samog početka, kada sam prvi put došao na trening, maltene kao dete i koji se prema meni, iako već tada neko i nešto u odbojci, postavio kao sebi ravnom uz dobrodošlicu punu osmeha i dobronamernih saveta, a posebno kasnije i kao moj trener.
Puno puta su nas, u novinskim izveštajima sa utakmica mešali zbog jednog slova razlike u prezimenu. Često, u moju korist....
Žao mi je, što nisam mnogo više vremena proveo u društvu sa njim, jer je uvek bilo uz puno šale, smeha i uz iskren odnos, ali me je život vodio na neke druge strane.
Znam ja, Veso, da ćeš ti vrlo brzo da se snađeš i da se organizuješ gore, da nabaviš i mrežu... i stubove... i sajle... i antene... i „Mikase“... i zapisnik,... i brojeve za rezervne igrače... i sudijske zastavice i..... ne može kod tebe ništa da fali.
I onako polako stižu i ostali..... Ne žuri, ali polako pripremaj registracije....zdravstveni kartoni ne trebaju. Uštedećeš kintu, kako si uvek i vodio računa.
Putuj dragi moj druže...ostaće puno nas koji će, sa poštovanjem i ljubavlju, pričati i prisećati se mnogih utakmica, događaja i anegdota sa tobom.
Porodici izjavljujem najiskrenije saučešće, a tebi Veso, neka je večna slava i hvala dragi druže moj i neka ti je laka zemlja !"